Nakon više od 5 godina pustinje, poplave, tuče i ostalih životnih nepogoda dijelim s vama, drage žene, ono što mi je najvažnije. Najveći razlog moje radosti i razlog zbog kojeg živim i danas sam nakon svega živa i radosna. Svakodnevnica mi i dalje donosi turbulentne situacije koje često traju duže nego što bih htjela. Svaki je dan sam za sebe izazov i često se čini da mi tlo izmiče pod nogama. Pogubim se u dnevnim obavezama, potrebama djece koje imaju veliki raspon i intenzitet, jurnjavi koja me baci u stanje da zbilja ne znam tko mi glavu nosi ponekad i sretna sam kad vidim njen odraz u ogledalu ma kakav god da bio, s frizurom ili bez nje, samo nek je tu. Okolnosti će možda još dugo ostati iste ali ja sam našla za koga se čvrsto mogu uhvatiti doslovno u svakom trenu i nebitno je koje je doba dana i u kakvom sam stanju. Njemu moj make up ništa ne znači. Nije ga briga jesam li u trenerci, piđami ili štiklama. Zanimam ga ja i ono unutra: srce, duh, duša….ako niste još, upoznajte….ta-da!!! ISUSA glavom i vjerovatno bradom!