Uz dobre i srdačne novogodišnje želje koje primam ovih dana i koje idu ovako nekako:
“Nek ti se ostvare sve želje!”,
“Nek ti Nova bude bolja od predhodne”,
“Nek ti se ne ponovi prošla!”,
razmišljam i znam, jer je iskustvo dosad pokazalo, da nije bilo potpuno sretnih 365 ni potpuno nesretnih 366 te da će dani ponovno imati svoje smjene i tempo koji ne znam.
I neka ga ne znam.
Život je to. I vjera bez da znaš unaprijed.
Danas sam napravila jednu baš praktičnu stvar.
Izradila sam teglicu u koju ću ubacivati ne kunu dnevno (iako je i to jedna sjajna ideja koju bih mogla primijeniti!!!😀) već papiriće na kojima ću ukratko opisati lijepe dane koje ću imati, neke posebno lijepe događaje koji će mi se desiti, blagoslove koje ću primiti.
Staklenku zahvalnosti.
Tako ću se za malo manje podnošljivih dana moći prisjetit kako ne ide uvijek sve nizbrdo, kako godina nije samo loša, kako će iza kiše doći sunce, kako je bilo i bit će opet dobro.
A na kraju godine neću zbrajati novce, (koliko god pomisao bila sjajna!!!😀 ) Zbrajat ću blagoslove i podsjetiti se da me moj Otac nebeski daruje raznim darovima u raznim oblicima na svoj kreativan način kao nitko drugi, da On “rasipa svijet za mene jer ljubi me” ( citiram dragu pjesmu svojih prijateljica iz Putokaza Anđele i Kristine.)
To će biti moje blago. Moj podsjetnik.
Danas je peti dan nove godine.
U mojoj su staklenci već dva papirića.
Dobar prosjek.😊
POZIVAM TE DA SE PRETPLATIŠ NA YT kanal na web adresi:
https://www.youtube.com/channel/UC2z9pGmFgVUVVhxlliePXjA

